Zahir

Autor tashana64 | 18 Mar, 2010

Ideja o Zahiru potiče iz islamske tradicije, a predpostavlja se da je nastala u XVIII veku. Zahir na arapskom znači vidljiv, prisutan, onaj koji ne može da ostan neopažen. Nešto, ili neko, što nam, čim ga upoznamo postepeno zaokuplja misli, sve dok nas potpuno ne onomogući da se usesredimo na išta drugo. To se može smatrati svetošću ili ludilom.

Zahir je neko ili nešto što počinje nagoveštajem, a prerasta u stvar o kojoj neprestano razmišljamo. Nešto što, kada jednom dotaknemo ili vidimo, nikada ne zaboravljamo. Naša misao ostaje time zaokupljena dok nas ne odvede u ludilo. Moj Zahir nisu romantične metafore. On ima ime, a ime mu je...

 Paulo Koeljo

17. novembar

Autor tashana64 | 18 Mar, 2010
Volim te. Osetih to ponovo danas kada sam čula tvoj glas. I danas, kao nekad, stresoh se od struje koja me iznenada prože kad ponovo, posle nekoliko dana čuh tvoj glas. Pričasmo poput prijatelja. Samo je moje srce osetilo veličini mojih želja i nada. Toliko toga sam ti htela reći, a svesna sam da moje reči nikada neće pronaći put do tvog srca. Izgubila sam... samo još nada ostaje. Kao suza deteta slila se niz moje lice i traži tebe. Obećaj mi da ćeš me voleti još samo jednu noć.

Još uvek mogu da te osetim...

Autor tashana64 | 17 Mar, 2010
U tišini svoje sobe najednom čujem ti glas, dovoljno jasno da sa sigurnošću mogu tvrditi da si tu, da ćeš svakog trena ući na vrata. Tek krajem oka vidim tvoju senku kako mine kraj mene. I mogu da osetim kako stojiš iza mene, čujem ti dah... ne okrećem se, samo uživam u tvojoj blizini i nepomičnom miru stvari koje nas okružuju. I tako mirno stojiš dugo dok ja sedim za svojim stolom posmatrajući spoljašnji svet, ne progovaramo, samo se osmehnem u znak zadovoljstva. Naravno da te, nakon što me prene zvuk telefona ne vidim, jer te ustvari nema...sve sam opet uobrazila...