Još uvek mogu da te osetim...
Autor tashana64 | 17 Mar, 2010U tišini svoje sobe najednom čujem ti glas, dovoljno jasno da sa sigurnošću mogu tvrditi da si tu, da ćeš svakog trena ući na vrata. Tek krajem oka vidim tvoju senku kako mine kraj mene. I mogu da osetim kako stojiš iza mene, čujem ti dah... ne okrećem se, samo uživam u tvojoj blizini i nepomičnom miru stvari koje nas okružuju. I tako mirno stojiš dugo dok ja sedim za svojim stolom posmatrajući spoljašnji svet, ne progovaramo, samo se osmehnem u znak zadovoljstva. Naravno da te, nakon što me prene zvuk telefona ne vidim, jer te ustvari nema...sve sam opet uobrazila...
Tužno je to, kada nema onoga koga volimo dušom, srcem i telom...
Autor bealiever 18 Mar 2010, 11:11